Obilježen Svjetski dan poezije

          Naši učenici su literarnim i likovnim radovima ukazali na značaj Svjetskog dana poezije. Svojim kreativnim crtežima su ilustrovali odabrane teme.

Vrabac Pudik

Žutog kljuna, vrapčić mali,

iz gnijezda se svijetu čudi.

Koliko je zemlja crna?

Zašto su bez krila ljudi?

Pjeva, gleda radoznalo,

pa iz gnijezda on ispade,

a kad mačak pred njega stade,

on se malo i prepade.

Ali mama tu je bila,

Pudika je odbranila,

od straha su ga digla krila

krila proradila,

pa sad s grane, pored mame,

opet gleda na sve strane.

 

Nikola Dedijer, IV-1

 

Mačak Toša

Spremio se čiča Triša

da on mačka Tošu šiša.

Puno ljut je striko Triša

nevaljali Tošo ne lovi miša.

 

Gladan bio puno mačak,

al' mu rep predugačak.

Nesta Triši vedrine,

pojede mu Toša šarene slanine.

 

Krenuše na put dugačak,

čiča Trišo i Toša mačak.

Ubaci ga u džak šaren

sad će mačak biti malen.

 

Andrej Šurbatović, IV-1

 

Pogled moje majke

Pogled moje majke sija,

Kao kamin u sred hladne tmine,

Taj njen pogled mnogo mi prija,

Pun je svjetlosti i topline.

Pogled moje majke luta,

luta za mnom kao vjerno štene,

kad god skrenem sa glavnoga puta,

Kad mjesec izađe, a nema mene.

Pogled moje majke me muči,

Muči me i ne da mi mira,

Kad god je tužna što mi se ne uči,

i kad suzama kvasim listove papira.

Pogled moje majke je kao nalet vjetra,

gura me ka uspjehu u svakom pogledu,

tu je da da par savjeta,

i da mi šapne: ,,Sve je u redu”.

Pogled moje majke gori,

ljuta je kad napravim greške veće,

ali pogled moje majke voli,

voli me kao što niko nikad neće      

                          

Anja Matović, IX-5

 

Ljubav

Svaka tvoja riječ po mojoj glavi plovi,

tvoje oko tako hrabro moje srce lovi,

a moje oči tebe svaku noć ganjaju,

i traže način da te ponovo sanjaju.

Zajedno ćemo nove ruže saditi,

zajedno naše snove od zvijezda graditi,

ti ćeš svoju radost i drugima da dijeliš,

uspjećemo samo ako možeš i duboko želiš.

 

Jelena Radulović, IX-1